Ni noćas nisam spavala ko čovek. Treću noć zaredom. Kad se sve ukupno sabere glava na jastuku mi je bila manje od šest sati za tri dana. Ako me moji kućni ljubimci ubiju, biće to idealan zločin, bez dokaza, bez svedoka, bez motiva.
Moj crni mačak je navikao da mi zimi spava kraj
nogu i da u vreme prvih petlova, a to je otprilike tri sata nakon ponoći, izađe
kroz prozor i nakon desetak minuta da se vrati.
Lako je bilo letos i jesenas, dok je dremao na
fotelji i kad su stalno bili otvoreni prozori, ali sada to je nemoguća misija.
Ispod prozora, od pre tri dana, ga čeka pridošlica koja mačke izgleda da ni
na slici ne voli.
Kad pomenuh mačka, šta se to sa mačkama dešava
poslednjih desetak godina. Ranije se znalo da mačke polude u februaru, a sad…
Izgleda da se lude rađaju.
Eno ga gde frkće, reži ko kuče, ‘oće da ujeda. Ma
to bih i podnela bez problema, ali da na svakih pola sata hoće da izađe napolje
i ubrzo uđe… Uhvatio ga neizdrž ili prostatitis, treće nema. U stvari ima. On
smišlja način kako da me ubije.
Sinoć je izašao napolje i nije se vratio dok sam ga čekala. Noćas je nekoliko
puta pokušavao da priđe kući, ali nije smeo. Kada bih izašla da ga unesem u toplo,
skrivao se i nije se javljao.
Pomenuh li pridošlicu? Pomenuh! Ma koja
pridošlica, ponaša se kao da je moje dvorište njegova teritorija oduvek. I ne
samo to, vrti se ko propeler
i zakera kao da je upravo ušla u pubertet ili klimaks. To preko dana trči ko da vežba
za olimpijadu, noću laje ko da ima megafon ugrađen međ’ obrazima,
maše repom ko lopatice ventilatora. Zlonamernici bi rekli da mi nije u dvorište
ušla najveselija kuca koja na celom belom svetu postoji, nego lajavi krelac.
Ako se nastavi ovakvo i ovoliko zlostavljanje
meni života više u mojoj kući nema. Treba bežati glavom bez obzira i goli život
spašavati.
Znam.
Odseliću se pre nego što me ubiju nespavanjem. To znam, ali nije mi jasno zašto me mrze kad ih baš volim.
Nego, pada mi nešto na pamet - Da li postoji neki
zakon koji štiti ljude od kućnih ljubimaca? Ako postoji da idem odmah i da ih
prijavim.
Нема коментара:
Постави коментар