Zaboravljeni snovi, propuštene prilike i neostvarene želje
Postoje drevne priče koje usput čujemo ili vidimo kako
funkcionišu, ali prođemo kraj njih, ne obraćajući dovoljno pažnje, ne
razmišljajući o njima i tokom nekog vremena ih potisnemo u nesećanje.
Namerno kažem “nesećanje”, a ne zaborav, pošto je većina
stvari, ljudi, ideja, misli, priča koje smo čuli ili videli, tu negde u našoj
blizini, samo što nam nisu u vidokrugu.
To me podseća na delić igračke ili alata, koji nam je
ispao i koji ne možemo da nađemo, ma koliko vremena proveli u traženju. Sprava
je tu, ali beskorisna; postoji tek da nas podseća na gubitak. Nakon nekog vremena odustanemo od traženja i
celu mašineriju koja ne radi sklonimo u garažu ili bacimo je u kontejner.
Jutros mi pada na pamet stara mudrost, kao delić koji
mi je nedostajao, da pokrenem promenu u sebi. Naime, nekada davno sam čula priču
o čoveku na samrti kome dolaze tri gosta u posetu. Jedan je Zaboravljeni Snovi,
drugi Propuštene Prilike, treći Potisnute Želje.
Samrtnik se zahvaljuje posetiocima koji su svratili da
ga isprate na poslednje putovanje, a oni mu odgovaraju: “Nismo samo navratili nego
smo došli da sa tobom zajedno umremo.”
Niko ne zna koliko će još dugo živeti, ali, ma koliko da
nam je od života ostalo, treba da se setimo Zaboravljenih Snova, Propuštenih Prilika
i Neostvarenih Želja.
Sada, baš ovaj čas, je jedan od retkih trenutaka kada možemo
svoje Snove, Želje i Prilike da izvučemo iz nesećanja, da ih izbavimo iz mraka i
iznesemo na svetlost dana.
Nikada nije kasno za početak. Danas je za mene prvi korak
na novom putešestviju kroz mikrokosmos sopstvenih
interesovanja i ciljeva.
Nada Petrović 15. 01. 2026.
Нема коментара:
Постави коментар